im. m. 〈G djèlitelja; mn. N djèlitelji, G djèlitēljā〉 mat. broj kojim se dijeli pri operaciji dijeljenja; sin. (divizor); ant. djeljenik

im. s. 〈G djȅla; mn. N djȅla, G djȇlā〉 rezultat ili proizvod rada, ono što je učinjeno, stvoreno [dobro ~; kazneno ~; umjetničko ~] ♦ pokazati se na djelu dokazati svoju vrijednost radom; provesti što u ~ ostvariti koju zamisao ili ideju, ostvariti plan; uhvatiti koga na djelu iznenaditi koga u nedopuštenoj ili tajnoj aktivnosti

im. m. 〈G djȅlokrūga〉 područje rada ili djelovanja; sin. (domena)

pril. jednim dijelom; sin. djelomično

prid. 〈G djȅlomična; odr. djȅlomičnī, G djȅlomičnōg(a); ž. djȅlomična, s. djȅlomično〉 koji obuhvaća samo jedan dio

pril., usp. djelomice

prid. 〈G djȅlotvōrna; odr. djȅlotvōrnī, G djȅlotvōrnōg(a); ž. djȅlotvōrna, s. djȅlotvōrno; komp. djelotvòrnijī〉 koji pomaže ili povoljno djeluje; sin. (efikasan), učinkovit

im. ž. 〈G djelotvórnosti, I djelotvórnošću/djelotvórnosti〉 osobina onoga koji je djelotvoran ili svojstvo onoga što je djelotvorno; sin. (efikasnost), učinkovitost

im. s. 〈G djȅlovānja; mn. N djȅlovānja, G djȅlovānjā〉 1. stanje u kojemu se što zbiva [gospodarsko ~; političko ~]; sin. aktivnost, ( funkcioniranje) 2. izazivanje kakva učinka [~ lijeka; umirujuće ~] 3. aktivnost, najčešće javna [~ društva]; sin. (funkcioniranje)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. djȅlujēm, 3. l. mn. djȅlujū, imp. djȅlūj, aor. djȅlovah, imperf. djȅlovāh, prid. r. djȅlovao〉 1. izazivati kakav učinak [~ umirujuće; ~ na krvne žile] 2. biti aktivan, najčešće javno [Društvo djeluje od 19. stoljeća.]; sin. (funkcionirati) 3. davati određenu sliku o sebi [~ pošteno; ~ umorno]; sin. doimati se, izgledati

im. m. 〈G djȇljenīka; mn. N djȇljenīci, G djȇljenīkā〉 mat. broj kojim se dijeli pri operaciji dijeljenja; sin. (dividend); ant. djelitelj

prid. 〈G djèljiva; odr. djèljivī, G djèljivōg(a); ž. djèljiva, s. djèljivo〉 koji se može dijeliti; ant. nedjeljiv

im. ž. 〈G djèljivosti, DL djèljivošću/djèljivosti〉 svojstvo onoga što je djeljivo; ant. nedjeljivost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. djȅnēm, 3. l. mn. djȅnū, imp. djȅni, aor. djȅnuh, prid. r. djȅnuo, prid. t. djȅnūt〉 stavljajući zataknuti što za što [~ sviralu za pojas] • djȅnuti se 〈povr.〉 razg. biti na kojemu, najčešće nepoznatom, mjestu [Kamo si se djenuo?]

im. ž. 〈G djȅtelinē; mn. N djȅteline, G djȅtelīnā〉 bot. 1. zeljasta krmna biljka koja raste na livadama i pašnjacima i obično ima tri lista [bijela~; crvena ~] 2. list istoimene biljke sastavljen od triju srcolikih dijelova ◇ ~ s četiri lista list istoimene biljke koji se smatra simbolom sreće

im. s. 〈G djètēnceta; mn. N djètēnca, G djètēnācā/djètēncā〉 hip., um. malo dijete, dijete od milja; sin. djetešce

im. s. 〈G djètēšca; mn. N djètēšca, G djètēšācā/djètēšcā〉 usp. djetence hip., um.

im. ž. 〈G djetinjàrijē; mn. N djetinjàrije, G djetinjàrījā〉 neozbiljan i djetinjast postupak

prid. 〈G djètinjasta; odr. djètinjastī, G djètinjastōg(a); ž. djètinjasta, s. djètinjasto; komp. djetinjàstijī〉 koji se ponaša poput djeteta, koji je neozbiljan i nezreo

prid. 〈G djètinjēg(a); ž. djètinjā, s. djètinjē〉 v. dječji

im. s. 〈G djètīnjstva〉 razdoblje života od rođenja do djevojaštva ili dječaštva, dječje doba

im. m. 〈G djȅtlića; mn. N djȅtlići, G djȅtlīćā〉 zool. šumska ptica djetlovka koja živi na stablu i kljunom buši koru kako bi s pomoću dugoga jezika mogla vaditi ličinke kukaca koje se nalaze pod korom drveća

im. ž. 〈G djȅtlōvkē, DL djȅtlōvki; mn. N djȅtlōvke, G djȅtlōvkā/djȅtlōvkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 red ptica snažnoga i oštroga kljuna i jedinstvene građe nogu s dvama prstima okrenutima prema naprijed koji im, uz rep, omogućuju puzanje po stablu 2. pripadnik istoimene skupine

im. m. 〈G djȅvera, V djȅveru; mn. N djȅveri, G djȅvērā〉 1. mužev brat; sin. šogor razg. 2. muškarac koji prati mladu na vjenčanju; sin. kunjad pokr.

im. ž. 〈G djevèrušē; mn. N djevèruše, G djevèrūšā〉 djevojka koja prati mladu na vjenčanju

im. ž. 〈G djèvicē; mn. N djèvice, G djȅvīcā〉 1. djevojka ili žena koja nije imala spolni odnos 2. 〈jd.〉 (Djèvica) astr. zviježđe zodijaka između Lava i Vage 3. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 23. kolovoza do 22. rujna b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ◇ Blažena Djevica Marija rel. majka Isusa Krista; sin. Bogorodica, Gospa v. pod gospa, Majka Božja v. pod majka

prid. 〈G djèvičina; ž. djèvičina, s. djèvičino〉 1. koji pripada djevici, djevojci ili ženi koja nije imala spolni odnos 2. astrol. koji pripada djevici, horoskopskomu znaku onih koji su rođeni od 23. kolovoza do 22. rujna 3. (Djèvičin) astr. koji pripada Djevici, zviježđu između Lava i Vage

prid. 〈G djèvojačkōg(a); ž. djèvojačkā, s. djèvojačkō〉 koji se odnosi na djevojke [djevojačka večer]; ant. momački

im. s. 〈G djèvojaštva〉 razdoblje života žene od svršetka djetinjstva do odrasle dobi, djevojačko doba; ant. momaštvo

im. ž. 〈G djevòjčicē; mn. N djevòjčice, G djevòjčīcā〉 žensko dijete do petnaeste godine; sin. curica razg.; ant. dječak

prid. 〈G djevòjčičina; ž. djevòjčičina, s. djevòjčičino〉 koji pripada djevojčici; sin. curičin razg.; ant. dječakov

prid. 〈G djèvōjčina; ž. djèvōjčina, s. djèvōjčino〉 koji pripada djevojci; sin. curin razg.; ant. (dečkov), mladićev, momkov 

im. ž. 〈G djèvōjkē, DL djèvōjci; mn. N djèvōjke, G djèvojākā〉 1. mlada žena 2. neudana žena; sin. cura razg.; ant. dečko razg., mladić, momak ♦ ~ za sve osoba koja obavlja nevažne poslove, osoba koja mora biti svima na usluzi

oznaka za decilitar

im. ž. 〈G dlȁčicē; mn. N dlȁčice, G dlȁčīcā〉 um. mala dlaka ◇ korijenove dlačice bot. dlačice koje se nalaze na korijenu nekoliko milimetara ispod njegova vrška i olakšavaju primanje vode i soli iz tla

im. ž. 〈G dlȁkē, DL dlȁci; mn. N dlȁke, G dlȃkā〉 anat. 1. tanka vlas koja raste iz kože 2. pokrov na tijelu većine sisavaca [pas crne dlake] 3. tanka nit na biljci ♦ bez dlake na jeziku [reći, govoriti itd.] otvoreno, bez okolišanja, bez ustručavanja, smjelo, odlučno [reći, govoriti itd.]; biti bez dlake na jeziku biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoja gledišta (mišljenje), govoriti izravno (bez okolišanja, bez straha); cijepati dlaku na četvero biti pretjerano temeljit (pedantan, sitničav); ići niz dlaku ugađati, ne suprotstavljati se ni u čemu; ići uz dlaku prkositi, ne popuštati, suprotstavljati se; na (u) dlaku (vlas) isti potpuno isti, jednak, istovjetan; nemati dlake na jeziku biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoja gledišta (mišljenje); ni ~ (vlas) s glave neće pasti (nije pala) komu nikomu se ništa loše neće dogoditi (nije dogodilo); tražiti ~ u jajetu (jaju) ulaziti i u najsitnije pojedinosti da bi se pronašla kakva pogreška (prigovor), biti sitničav, sitničariti; za dlaku [promašiti, izbjeći, pobijediti itd.] za 〈veoma〉 malo [promašiti, izbjeći, pobijediti itd.]

prid. 〈G dlȁkava; odr. dlȁkavī, G dlȁkavōg(a); ž. dlȁkava, s. dlȁkavo; komp. dlakàvijī〉 koji je obrastao dlakama, koji ima mnogo dlaka [dlakava ruka]; sin. kosmat

im. ž. 〈G dlȁkavosti, I dlȁkavošću/dlȁkavosti〉 osobina onoga koji je dlakav ili svojstvo onoga što je dlakavo; sin. kosmatost

im. m. 〈G dlȁna, L dlànu; mn. N dlȁnovi, G dlȁnōvā〉 1. anat. unutrašnji dio šake do prsta 2. zast. mjerna jedinica za duljinu ♦ dok lupiš (udariš) dlanom o ~ brzo, začas, u hipu; kao na dlanu jasno, vidljivo, pregledno; pljunuti u dlanove (šake) pripremiti se za težak rad, ozbiljno se prihvatiti posla

im. m. 〈G dlȁnōvnīka; mn. N dlȁnōvnīci, G dlȁnōvnīkā〉 inform. malo računalo koje korisnik pri radu može držati na dlanu; sin. ručno računalo v. pod računalo

im. s. 〈G dlijéta; mn. N dlijéta, G dlijétā〉 čvrsto kovinsko šiljasto oruđe kojim se dubi drvo, kamen ili kovina

oznaka za decimetar

〈G DNA-a〉 v. DNK

prid. 〈G dnȇvnōg(a); ž. dnȇvnā, s. dnȇvnō〉 koji se odnosi na dan, razdoblje od izlaska do zalaska Sunca [dnevno svjetlo]; sin. danji; ant. noćni

im. ž. 〈G dnévnicē; mn. N dnévnice, G dnévnīcā〉 1. zarada za jedan dan rada 2. novac za troškove boravka koji se dobiva za svaki dan proveden na službenome putu

prid. 〈G dnȇvničkōg(a); ž. dnȇvničkā, s. dnȇvničkō〉 koji se odnosi na dnevnik [~ zapisi]

im. m. 〈G dnȇvnīka; mn. N dnȇvnīci, G dnȇvnīkā〉 1. knjiga ili bilježnica u koju se bilježi ono što se svakoga dana događa ili radi 2. dnevne novine koje izlaze svakoga dana 3. emisija vijesti na radiju ili televiziji koja izvještava o najnovijim događajima ◇ mrežni ~ inform. mrežni tekst koji se sastoji od zapisa u obrnutome vremenskom slijedu tako da se najnoviji zapisi nalaze na vrhu stranice; sin. (blog)

pril. 1. svakoga dana [Novine izlaze ~.]; sin. svakodnevno 2. na dan [Jednom ~ odvoze smeće.]